Sunčica nema ni godinu dana, a već je toliko toga u životu preživjela. Od neimaštine i borbe za goli život, do izobilja. Od slobode, gubitka slobode, do relativne slobode.
Tog jutra, berući cvjetove zove koji su joj bili potrebni za spravljanje sirupa, Dana je u jednoj međi našla sklupčano, gotovo nepokretno, pokislo lane koje nije bilo u stanju ni otići. Kako su okolo hodali neki psi, Dana je ponijela lane sa sobom i premještala ga od zove do zove, a ono je samo ležalo i nije ni pokušavalo pobjeći. Zato ga je Dana odnijela kući, dala mu mlijeka i ono je stalo na noge i počelo za njom hodati. Ali uskoro se razboljelo, dobilo proljev, i Dana je zatražila pomoć veterinara. Dobila je neki lijek koji je davala lanetu u razrijeđenom mlijeku, tako da je ono nakon nekog vremena ozdravilo. Dobilo je ime Sunčica.
Ali Dana je znala da za lane nije dobro rješenje da ostane tu, uz nju. U šumu ga nije mogla pustiti jer je bilo još nesposobno za samostalan život. Preporučio sam joj da ga pokloni mom susjedu Anti koji je volio životinje i lijepo se o njima brinuo, a kod kuće je imao pravi mali zoološki vrt. Tako se dogodilo da je Sunčica postala i moja nova susjeda. Anto se brinuo za nju kako treba, a kako je procijenio da je loše za mladu srnu da bude sama, našao joj je društvo – mladog srndaća Sunčana, njene starosne dobi. Napravio im je lijepu kuću, odvojio im dovoljno prostora, a omogućio im je i neograničeno kretanje. Međutim, oni izađu u okolinu, protrče, i vrate se. Najugodnije se osjećaju u Antinom društvu, i bilo kuda da on ide, oni idu za njim. Tako ova sretna trojka često prošeta kroz selo i nešto priča međusobno, svako na svom jeziku, a čini se da se opet lijepo razumiju.
Sad su Sunčica i Sunčan već poprilično odrasli. Sunčica Danu više ne prepoznaje i ne iskazuje joj nikakvu zahvalnost, kao što je to činila nekada hodajući za njom. I ona i Sunčan jedu samo iz Antine ruke, njegov miris prepoznaju, njega se nimalo ne plaše. Njega smatraju iskrenim prijateljom. Sve ostale drže na distanci. Ne zna se hoće li se šta mijenjati kad dobiju mlade, kad i oni postanu roditelji, ali nadamo se da će ova idila i dalje trajati. Poželimo im samo da nikada ne dožive neugodnost sa psima i lovcima.