Zna ga k’o Baća Sabriju

Neki ljudi ističu to kako znaju mnoge važne ljude i kako imaju brojne veze pomoću kojih mogu riješiti važna pitanja, kako svoja, tako i drugih ljudi ili grupa ljudi.

U Domaljevcu je prije rata živio jedan takav, Pavo Ćošković zvani Baća koji je bio važan seoski aktivist. Želio je i htio pomoći svima. Tako je bilo i jednom prilikom kad je domaljevački NK Mladost imao neki problem koji je trebalo riješiti u Brčkom, u Nogometnom podsavezu Brčko. U upravi NK su pričali o tome, ali činilo ima se da su im male šanse da riješe problem. Sve bi bilo drukčije kad bi neko znao Sabriju koji je, po njihovom, tada „vedrio i oblačio“ u Podsavezu. I neko se sjetio Baće. Pozvali su ga i pitali zna li on kojim slučajem Sabriju?

„Kako ga ne bih znao?! Pa mi smo se zajedno borili, u istoj jedinici smo bili!“, obradovao ih je Baća koji je bio u partizanima i tamo upoznao neke važne ljude. Sve je odmah dogovoreno, i sutradan su se Baća i još jedan čovjek iz uprave NK Mladost uputili u Brčko. Nekako su našli zgradu u kojoj je smješten Nogometni podsavez i tamo raspitali za Sabrijinu kancelariju. Ušli su, za dva stola u prostoriji su sjedila dva čovjeka, i Baća je odmah raširio ruke i bacio se u zagrljaj jednom od njih: „Gdje si, Sabrija, ratni druže moj! Pa sjećaš li se…“, i taman je Baća namjeravao ispričati neku njihovu zajedničku dogodovštinu iz rata kad ga ovaj prekide: „Oprostite, ali Sabrija je za onim drugim stolom!“

Od tada se u Domaljevcu, a i okolnim mjestima, može čuti da neko nekoga zna „ko Baća Sabriju.“