Znanje na daljinu

U današnje vrijeme moguće je ne biti na radnom mjestu u firmi; ne biti čak niti u istom gradu, državi, kontinentu, a raditi posao za firmu u daljini.

Nije to neka velika novost već odavno, i ja tako neke poslove radim već godinama iz Nizozemske za firmu u Bosni i Hercegovini, mada nisam veliki znalac što se informatike tiče. Ali opet se ne mogu ne diviti kad vidim neki novi posao kako se radi tako, na daljinu.

Eto, u posljednje vrijeme mi se pokvario kompjutor, a kako je već bio star, odlučio sam ga i ne popravljati nego kupiti novi. Novi je služio odlično dok nije i on, nakon što sam ga fizički oštetio, zablokirao. Mučio sam se i pipkao po, tada beskorisnim kompjutorima, ali od toga nije bilo nikakve koristi. Požalio sam se prijatelju iz Pariza, a on mi je rekao da će mi sve riješiti za pola sata.

I to je sad ono čemu se opet divim – on iz Pariza popravlja moj kompjutor u Nizozemskoj! Sve u njemu „vidi“ kao da sjedi sa mnom, ispravlja greške. Nešto briše, nešto ubacuje i na kraju sve štima kao sat. Kad je završio novi, prešao je i na stari kompjutor, i tamo sve postavio na svoje mjesto pa sada ima dva ispravna. Nisam morao nigdje ići, nije morao nitko dolaziti, a posao obavljen.

Onda razmišljam kako je vrlo moguće da će u budućnosti neke firme raditi tako da se njihovi radnici i ne poznaju, da se možda nikada u životu i ne sretnu, možda i ne znaju da postoje. Mogu biti iz različitih mjesta, s različitih kontinenata, a raditi za istu firmu. Pa evo, zar i ovaj portal već sada nije takav? Gotovo svi smo s raznih strana, iz raznih država, uglavnom se nismo nikada ni sreli, možda se nećemo ni sresti, a radimo zajedno. Putem interneta meni treba uložiti manje truda, a i brže je, poslati tekst uredniku iz Nizozemske u Pariz, nego što bi bilo odnijeti ga u susjednu prostoriju da radimo u istoj zgradi.

Dalje, mnogi poslovi se mogu raditi bez uobičajenog radnog vremena. Može se raditi noću, neradnim danom, preko vikenda, na putovanju, pecanju, za vrijeme kiše ili žege, sve to je nebitno, sve možeš prilagoditi kako ti odgovara. U nekim poslovima možeš i nekoliko dana ne raditi, a onda raditi više pa sustići ono vremena što je izgubljeno, važno je samo da se krajnji rok ispoštuje. Ne treba ti auto, autobus niti bicikl da ideš na posao.

Dakle, postoje velike prednosti za one koji se bave ili će se baviti ovakvim poslovima, ali to ipak neće moći svi raditi. Za ovakav posao trebat će – znanje! Oni koji posjeduju ovu vrstu znanja već su i sada u velikoj prednosti nad mnogim drugim radnicima, ali u budućnosti, oni će biti kraljevi. Naravno, ne oni koji su površni, koji znaju samo osnove, nego oni koji budu dobri stručnjaci, a pogotovo vrhunski.

Samo, i to se često pitam, koja je druga strana ove medalje? Kako će se takvi ljudi družiti? Koliko će se kretati? Kako će uživo komunicirati s drugim ljudima? Hoće li, na kraju, biti više štete nego koristi od tog napretka?